Bolesničko pomazanje u jedinici intenzivne medicine - posljednji pozdrav ili poziv u pomoć

Stručni rad

Autor(i)

  • Slavica Kvolik Medicinski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku
  • Ivan Benaković Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku

DOI:

https://doi.org/10.32903/p.6.1.10

Ključne riječi:

jedinica intenzivnog liječenja, COVID-19 pandemija, vjerski obredi, molitva, bolesničko pomazanje, Članovi obitelji, palijativna skrb

Sažetak

Pravo svjesnog i kompetentnog pacijenta na samoodređenje i mogućnost donošenja odluka o vlastitom liječenju značajna je odrednica liječenja. Pacijentovo prihvaćanje ili odbijanje ponuđenih mogućnosti liječenja od strane liječnička usmjerava aktivne medicinske intervencije ka jednom od ciljeva: izlječenje bolesti ili smanjenje patnje. Svaka osoba u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ima pravo obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenome prostoru. Tijekom pandemije COVID-19 dogodile su se brojne promjene u funkcioniranju zdravstvenog sustava. Potreba za izolacijom dovela je do zabrane posjeta i ograničene komunikacije pacijenata s obitelji i bližnjima koja je moguća uporabom mobitela. Pristup svećenika uz sve mjere zaštite od infekcije koje se odnose na osoblje medicinskih struka, bio je dozvoljen. Bolesničko pomazanje u tom je okruženju ostalo jedina intervencija i aktivni čin koji je obitelj oboljelog mogla napraviti za svojeg bližnjeg. Ulazak svećenika u „zabranjeni prostor“ za obitelj teško bolesnog predstavlja spiritualni čin u kojem svećenik može komunicirati s bolesnikom, u ulozi poslanika obitelji. On također može obaviti instrumentalnu intervencije činom pomazanja blagoslovljenim uljem, sa željom ozdravljenja. Cilj je ovog teksta iznijeti neke od aspekata izolacije kritično oboljelih pacijenata od obitelji i ulogu bolesničkog pomazanja u ovoj situaciji.

##submission.downloads##

Objavljeno

2022-12-12

Broj časopisa

Rubrika

Članci