Političko-ideološka orijentiranost hrvatskoga filma 1990-ih

Pregledni rad

Sažetak

Hrvatski se film početkom 1990-ih našao u jednako nezavidnoj situaciji kao i država u kojoj je tada otežano egzistirao; uslijed ponovnoga rođenja zemlje te agresorskoga napada na nju i borbe za očuvanje granica, film se i sam na neki način morao ponovo roditi. Domovinski rat se kao umjetnička tema, dakako, nije mogao izbjeći, pa su ga preko svake mjere eksploatirali i filmaši, kojima je već samo tematiziranje rodoljublja – ma kako isprazno, nenadahnuto ili manipulativno bilo – donosilo određenu društvenu i/ili financijsku satisfakciju. Film i politika često su u hrvatskoj kinematografiji bili povezani i u službi izravne manipulacije, te je čestu podjelu redatelja na podobne i nepodobne zadržao i novoustoličeni režim, samo po drugim kriterijima. U radu se daje pregled eklatantnih primjera političko-ideološke orijentiranosti hrvatskoga igranog filma od početka do kraja 1990-ih, napose njegovih kontekstualnih, tematskih i stilskih obilježja. Pokazuje se kako je odgovor hrvatske filmske umjetnosti iz toga razdoblja na aktivnu agresiju koja je zatirala temeljna ljudska prava – pravo na život, slobodu i sigurnost – također bio (pasivno) agresivan, u vidu diskriminacije, netolerancije i isključivosti, što je za posljedicu imalo uglavnom niske kvalitativne domete hrvatske filmografije u tom razdoblju.