DRŽAVLJANSTVO KAO TEMELJNA ODLIKA DRŽAVNOG SUVERENITETA U REPUBLICI HRVATSKOJ S OSVRTOM NA DRŽAVE ZAPADNOG BALKANA I GRAĐANSTVO EUROPSKE UNIJE

Sažetak

Državljanstvo predstavlja pravni odnos između države i pojedinca iz kojeg proizlaze prava
i obveze, a suvremenom regulacijom državljanstvo se javlja kao čimbenik oblikovanja
državnog suvereniteta. Na njegovo oblikovanje utječu sociološki i pravni čimbenici čijom
komplementarnošću nastaje jedinstven pojam, a koji sadrže brojna zakonodavstva. Zakon
o hrvatskom državljanstvu donesen je 1991. godine i kao većina europskih državljanskih
zakona, tako se i ovaj Zakon temelji na ius sanguinis kao temeljnom obliku stjecanja
hrvatskog državljanstva. Ulaskom u Europsku uniju 2013. godine, hrvatski državljani postaju
i europski građani. Pojam europskog građanstva (ili državljanstva) predstavlja posebnu
pravnu vezu koju državljani država članica imaju prema Europskoj uniji kao nadnacionalnoj
tvorevini, a koju automatizmom stječu i gube. Ta pravna veza proizvodi brojna prava koja,
među ostalim, uključuju slobodu kretanja, biračko pravo i druga. Živeći desetljećima u
zajedničkoj državnoj zajednici, Hrvatska i države zapadnog Balkana imaju niz sličnosti,
ali i različitosti kod uređivanja državljanskog zakonodavstva. Razlike u zakonodavstvu
očituju se ponajprije s obzirom na pitanje stjecanja državljanstva naturalizacijom, pri
čemu pojedine države postavljaju strože uvjete za ovaj način stjecanja državljanstva (gdje se
smješta i Hrvatska). Sve to ukazuje kako državljanstvo može utjecati na državni suverenitet
kao temeljnu odliku države. Cilj je ovoga rada prikazati složenost tematike državljanstva
ponajprije s pravnog aspekta, osobito analizom hrvatskog pravnog okvira te ukratko ukazati
na normativno uređenje susjednih država, tzv. zemalja zapadnog Balkana. Može se zaključiti
kako državljanstvo ima i pravni i sociološki aspekt te kako njihova međusobna kombinacija
opravdava i tezu odlike državnog suvereniteta.