PROTUPRAVNOST INTERVENCIJE I ANEKSIJE U MEĐUNARODNOM PRAVU: SLUČAJ KRIMA

Sažetak

Ruska Federacija iskoristila je političku krizu u Ukrajini krajem 2013. godine, nastalu u povodu nepotpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom kako bi dodatno destabilizirala Ukrajinu, izazivajući nemire na unutarnjem planu, napetosti među tamošnjim etničkim grupama i organizirajući oružane skupine na krimskom poluotoku. Time su se otvorile stare rane i sjećanja na povijesne sukobe te komplicirane i složene odnose između dvaju naroda – ruskog i ukrajinskog. Tada još nije bilo u cijelosti jasno koji je plan i krajnji cilj Ruske Federacije vezano uz ova događanja. Vrlo brzo, Ruska Federacija pomaže organiziranju kontroverznog referenduma na poluotoku u ožujku 2014. o političkoj budućnosti Krima, pozivanjem na pravo na samoodređenje ruskog stanovništva na Krimu. Rezultati referenduma pokazali su da stanovništvo Krima premoćno glasa za secesiju od Ukrajine. Tada je već bilo jasnije u kojem smjeru ide ruska politika. Konačni je cilj Ruske Federacije bio aneksija i inkorporiranje Krima u Rusku Federaciju, zbog proširenja vlastitog teritorija i, još važnije, zauzimanja iznimno, za Rusku Federaciju, geostrateški važnog poluotoka u Crnom moru. Osim što je Ruska Federacija prekršila i zloupotrijebila niz odredbi međunarodnog prava, prekršila je i međunarodne ugovore koje je, u međuvremenu, zaključila s Ukrajinom. Također su prekršeni i unutarnji propisi Ukrajine. Aneksija Krima, od strane Ruske Federacije, stoga predstavlja jedno od najaktualnijih, ali i najkontroverznijih pitanja međunarodne zajednice i ujedno ukazuje na najveće slabosti suvremenog međunarodnog prava. Sumirajući sve ruske argumente za aneksiju Krima te izučavajući relevantne norme međunarodnog prava dolazi se do zaključka da je Ruska Federacija de facto okupirala i anektirala dio susjedne države i time prekršila norme pozitivnog međunarodnog prava.