ZAKONODAVNI OKVIR UREĐENJA PROSTITUCIJE NA HRVATSKO-SLAVONSKOM PODRUČJU 1852. – 1929.

Sažetak

U radu se prikazuje i analizira zakonodavni okvir uređenja prostitucije na hrvatskoslavonskom području u razdoblju važenja Kaznenog zakona o zločinima, prijestupima i prekršajima iz 1852. Obilježje promatranog razdoblja je reglementaristički stav zakonodavca prema prostituciji koja se tolerirala kao “nužno zlo”, koje je moralo biti pod strogim nadzorom kako bi se suzbila potencijalna društvena šteta. Mjesnom redarstvu pripadao je nadzor i odlučivanje o tome hoće li prostituciju proganjati ili će je u pojedinim slučajevima tolerirati. S tom svrhom redarstvo je izdavalo posebne propise kojih su se prostitutke morale pridržavati, vodilo je o njima evidenciju i držalo ih je pod nadzorom znajući za njihov “bludni obrt” te ih je podvrgavalo redovitim liječničkim pregledima. Zbog složenosti prostitucije kao društvene pojave i zbog njezinih brojnih implikacija, osim kaznenopravnim normama, na nju se nastojalo reagirati redarstvenim i zdravstvenim propisima.