PRAVNA OSOBA (PERSONA FICTA) KAO TITULAR LJUDSKOG PRAVA NA PRIVATNOST – U SLOVENIJI I KOMPARATIVNO

Sažetak

Pravo na privatnost koje označava neko ograničeno područje, odnosno prostor koji nije javan i u kojemu pojedinac može nesmetano od izvanjskih utjecaja ostvarivati svoje pravo na slobodno kreiranje vlastite osobnosti, jedno je od najvažnijih ljudskih prava koje jamče demokratski ustavi pojedincima, tj. fizičkim osobama kao osnovnim titularima ljudskih prava. Uz to se na ustavnopravnoj razini postavlja pitanje u kojoj se mjeri ljudska prava uopće mogu proširiti i na pravne osobe kao umjetne tvorevine pravnoga poretka (pri tome autor naglašava tzv. teoriju proboja pravne osobnosti), posebno ako je riječ o ljudskom pravu na privatnost. Autor u članku metodom komparacije i analize prikazuje ustavno uređenje te uspoređuje judikaturu najviših sudova nekih država (npr. Njemačke, Švicarske s kontinentalnog područja s razvijenom sudskom praksom ali i Sjedinjenih Američkih Država s anglosaksonskog područja) u vezi s pitanjem mogu li pravne osobe biti nositelji (titulari) prava na privatnost (i u kojoj mjeri), a osobito naglašava odluku slovenskog Ustavnog suda (br. U-I-40/12), koja primjerno stranom pravnom redu pravnim osobama priznaje kako komunikacijski tako i prostorni vidik privatnosti, iako manje intenzivno nego pojedincima.