GRANICE KAO INTERDISCIPLINARNO PITANJE

TERITORIJALNOST I IDENTITET U PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI

Sažetak

U radu se razmatra koncept prostora i teritorijalnosti u pravu i politici u odnosu na granice koje se smatraju ponajprije oblikom identifikacije i temeljem izgradnje nacije. Dok su u klasičnoj antici granice bile strukture u funkciji obrane, u modernom međunarodnom pravu 18. i 19. stoljeća one postaju prostori kojima države razgraničavaju suverenost svoga teritorija. Autor u radu razjašnjava simbolički značaj granica u suvremenoj europskoj povijesti vezano uz stvaranje imperija, nacionalistički diskurs i političke zamisli. U retorici granica često se naglašava teritorijalnu inkluziju i isključenost koje se oslanjaju na pojmove kao što su suverenitet, sigurnost i prirodni životni prostor (“prirodne granice”). Koncept granica također se odnosi na razumijevanje podjele Zemljine površine na područja definirana kao regije. Regije mogu činiti i prelaziti prirodne i političke granice. Iako su tijekom povijesti granice bile mjesta sukoba, one su bile i prostori povezivanje lokalnog i susjednog stanovništva. Borba za kulturnu i političku dominaciju kao i pokušaji integracije i asimilacije stanovništva koje živi uz granice, utjecali su na jezične politike vezane uz jezik uprave i javne sfere. Nakon Drugog svjetskog rata percepcija o granicama promijenila se i prevladalo je novo razumijevanje granica koje se temelji na ideji suradnje i priznavanju lokalnih tradicija i manjinskih prava. Načelo uti possidetis iuris primijenjuje se kako bi se spriječilo prekrajanje granica novonastalih država i kako bi se održala teritorijalna stabilnost regija. Međutim, nedavna migracijska kriza i sigurnosni problemi u Europi i Americi ponovno su aktualizirali percepciju državnih granica kao obrambenih struktura. Štoviše, uvođenje novih tehnologija, kao što su ICT i biometrika, mijenja klasične, linearne oblike nadzora teritorijalnih granica u mehanizme daljinskog nadzora i vladanja na daljinu.