POJAM TRAJNOG OBVEZNOG ODNOSA

Sažetak

Rad se bavi određenjem pojma trajnog obveznog odnosa. Za to određenje odlučan je pojam trajne obveze te pojmovi trajne činidbe i uzastopnih činidbi. Raspravlja se o pojmu trajne činidbe te o razlikovanju trajne činidbe, jednokratne činidbe i uzastopnih činidbi. Raspravlja se o pojmu uzastopnih obveza i razgraničenju uzastopnih obveza od ispunjenja obveze u dijelovima ili obrocima. Razgraničuju se ugovori s uzastopnim isporukama kod kojih ponavljanja jednokratnih činidbi i protučinidbi u određenim vremenskim razmacima predstavljaju djelomična ispunjenja obveza ugovornih strana te ugovori s trajnom isporukom kod kojih je obveza uzastopnih isporuka trajna obveza čiji je opseg ovisan o vremenu trajanja ugovornog odnosa. Na temelju gledišta razvijenih u njemačkom, austrijskom i švicarskom pravu, zaključuje se da je za hrvatsko pravo prihvatljivo trajne obvezne odnose odrediti kao obvezne odnose u kojima je tipična glavna obveza trajna obveza, odnosno obveza koja za predmet ima trajnu činidbu ili trajno ponavljanje jednokratnih činidbi. Ukazuje se na tipične trajne obvezne odnose te na ključne posebnosti trajnih obveznih odnosa prema obveznim odnosima koji nisu trajni, a koji se nazivaju jednostavnim obveznim odnosima.