STANDARD PUNE ZAŠTITE I SIGURNOSTI U MEĐUNARODNOM INVESTICIJSKOM PRAVU

Sažetak

Predmet istraživanja je analiza primjene standarda pune zaštite i sigurnosti stranih investicija u međunarodnoj aribtražnoj praksi. Riječ je o apsolutnom standardu koji sadrže gotovo svi međunarodni investicijski ugovori te koji se etablirao kroz arbitražnu praksu i to bez obzira na različitost jezičnih izričaja kojima se označava u investicijskim ugovorima. Objekti zaštite prema ovom standardu mogu biti i investitori i investicije, a njime se uspostavlja dvostruka obveza za države; s jedne strane to je obveza aktivnog djelovanja na sprečavanju i saniranju povrede ili kažnjavanju počinitelja, a s druge strane to je obveza suzdržavanja od poduzimanja bilo kakvih aktivnosti kojima bi se povrijedila strana investicija. Ovaj rad se posebice bavio trima pitanjima koja su odlučujuća za njegovu primjenu u praksi. Prvo je pitanje odnosa ovog standarda prema drugim standardima zaštite, posebice standardu pravičnog i poštenog tretmana kao i prema minimalnom standardu zaštite koju uživaju strani investitori i njihove investicije prema međunarodnom običajnom pravu. Drugo je pitanje sadržaja standarda: odnosi li se standard samo na fizičku zaštitu i sigurnost ili uključuje i širu, pravnu zaštitu i regulatornu zaštitu, sigurnost i stabilnost. Treće pitanje se odnosi na stupanj zaštite i sigurnosti, odnosno podrazumijeva li ovaj standard objektivnu odgovornost države domaćina ili ona mora postupati s dužnom pažnjom, dakle ovisno o okolnostima svakog slučaja. U radu se analiziraju sve javno dostupne odluke međunarodnih arbitražnih sudova kao i znanstvena literatura koja se bavi ovim standardom te se ukazuje na prevladavajuće stavove o ova tri ključna pitanja te na njihove implikacije na zaštitu stranih investicija.