MODELI REVIZIJE USTAVA

Sažetak

U ovom radu, autor se bavi tipiziranjem načina mijenjanja aktualnih ustava u svijetu, polazeći od uloge i značaja subjekata ustavnih promjena u postupku revidiranja ustava. Na osnovu tako utvrđenih obilježja ustavnih pravila o načinu i mogućnostima revizije ustava, autor utvrđuje pet osnovnih modela mijenjanja ustava: a) parlamentarni model, b) referendumski model, c) parlamentarnoreferendumski model, d) inokosni model i e) mješoviti ili kombinirani model. Unutar navedenih modela diferencira se osam tipova i četiri podtipa revizije ustava. Parlamentarni model karakterizira odlučujuća uloga parlamenta uz određene varijacije (pet tipova) ovog modela. Kod referendumskog modela primarno je referendumsko izjašnjavanje građana bez kojeg ne mogu biti izvršene ustavne promjene niti je utvrđena mogućnost anuliranja rezultata referenduma. Parlamentarno-referendumski model je specifičan po približno jednakom značaju odluke parlamenta i građana donesene na referendumu, jer niti jedan od tih subjekata ne može samostalno odlučiti o promjenama. Međutim, i kod ovog modela postoje određene varijacije (tipovi). Inokosni model podrazumijeva ustavnopravne sisteme u kojima o promjenama ustava odlučuje inokosni organ vlasti. Mješoviti model je naročito specifičan zbog mogućnosti donošenja odluka od strane različitih organa neovisno jednog od drugog. Pored toga, u radu se daje pregled osnovnih ustavnih mehanizama ograničavanja i onemogućavanja mijenjanja ustava kao što su a) složenost postupka, b) ograničenost iniciranja i podnošenja prijedloga, c) kvorum i većina, d) klauzule vječnosti.