ZNAČAJ KOREKTIVNIH VJEŽBI U LIJEČENJU SKOLIOZE U DJECE ŠKOLSKE DOBI

Sažetak

Skolioza je najčešća ortopedska deformacija kod djece, karakterizira je trodimenzionalna iskrivljenost
kralježnice; lateralna inklinacija u frontalnoj ravnini, rotacija u tranzvezalnoj ravnini i alteracija u
sagitalnoj ravnini (anteriorna ili posteriorna). Problem nepravilnog držanja u djece, jedan je od značajnih
problema suvremenog načina življenja, javlja se u sve ranijoj životnoj dobi. Procjenjuje se da na planeti
imamo oko 10,5 milijuna oboljelih od skolioze. Oko 60% do 80% svih slučajeva otkriva se u ženskog
spola te je pet do osam puta veća vjerojatnost da će se povećati i zahtijevati liječenje. Progresija se događa
tijekom godina rasta, od 7 godina je 36%, a od 10 godina čak 52%.
Specifične vježbe predstavljaju glavni instrument konzervativnog liječenja skolioze.
Koriste se još od 500. godine prije Krista, kada je Hipokrat, a za njim Galen, uveo njihovu upotrebu kao
sredstva za održavanje fleksibilnosti stijenke prsnog koša.
Tijekom godina razvile su se različite metode, od kojih je najpoznatija Schroth (Njemačka), zatim Bspts
(Španjolska), Seas (Italija), Dopomed (Poljska). Program vježbi sastoji se od jačanja određenih mišićnih
skupina i provođenjem respiratornih vježbi, sadržava: vježbe disanja, vježbe istezanja skraćenih mišića,
vježbe za jačanje paravertebralne muskulature, te vježbe stava. Dobar i učinkovit kineziterapijski program
treba biti zasnovan na kineziološkoj analizi odabranih kinezioloških operatora.