GAMBLING HABITS AMONG VIDEO GAME PLAYERS

Sažetak

Uvod: Kockanje je legalna i društveno prihvaćena zabavna aktivnost koja se može progredirati u ozbiljan javnozdravstveni problem. Prevalencija kockanja je veća kod muškaraca mlađe životne dobi i nižeg ekonomskog statusa i starijih razvedenih muškaraca. Postoji velik broj sličnosti između igranja videoigara i kockanja koje industrija potiče uvodeći elemente kockanja u videoigre i elemente videoigara u kockanje, no unatoč sličnostima, kod problematične upotrebe govorimo o dva zasebna bihevioralna poremećaja.
Metode i sudionici: Istraživanje je provedeno na namjernom prosudbenom uzorku adolescenta i mlađih odraslih osobama koji igraju videoigre. Korišten je upitnik s pitanjima sociodemografskih obilježja, navika igranja videoigara i kockanja i SOGS-RA za procjenu rizičnosti kockanja.
Rezultati: Većina sudionika kocka vrlo rijetko ili uopće ne kocka, no 5,1% sudionika kocka svaki dan. Gotovi svi igraju više vrsta igara na sreću, a prednjače lutrijske igre, sportska kladionica i igre na elektronskim aparatima. Izraženi problemi s kockanjem su prepoznati kod 28,3% sudionika istraživanja.
Rasprava: Životna prevalencija kockanja u ovom istraživanju je slična rezultatima drugih istraživanja među igračima videoigara iako nisu rezultati svih istraživanja na tom području homogeni. Uspoređujući rezultate kockanja među igračima videoigara i u općoj populaciji, prevalencija kockanja među igračima je znatno viša nego u općoj populaciji.
Zaključak: Adolescenti i mlađi odrasli igrači videoigara igraju više igara na sreću, preferirajući kockarske igre koje imaju veći adiktivni potencijal. S obzirom na dob, laku dostupnost i teško prepoznavanje razvoja problematičnog kockanja, važno je usmjeriti preventivne aktivnosti na što mlađu dobnu skupinu.