SAMOUČINKOVITOST PRI UČENJU NJEMAČKOG I ENGLESKOG KAO STRANOG JEZIKA

Sažetak

Usvajanje stranog jezika složen je proces u kojem akademski uspjeh studenata oblikuju različiti unutarnji i vanjski čimbenici. U kontekstu učenja stranog jezika, samoučinkovitost se definira kao percepcija vlastite kompetencije, a ne stvarna razina kompetencije, jer samopouzdanje igra ključnu ulogu u tom procesu. Student s visokom razinom samoučinkovitosti sklon je ulagati više truda u svoje učenje, ima veću razinu samopouzdanja i optimizma u suočavanju s neuspjesima te je sposobniji odgovoriti na izazove, što u konačnici dovodi do poboljšanja u učenju stranog jezika.Cilj ovog istraživanja je istaknuti odnos između učenja stranog jezika (njemačkog i engleskog) i samoučinkovitosti među studentima preddiplomskih studija sestrinstva, fizioterapije, primaljstva, radiološke tehnologije i sanitarnog inženjerstva na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru te utvrditi postoje li razlike u načinu na koji studenti koji uče njemački i engleski jezik percipiraju svoju opću i specifičnu samoučinkovitost u učenju stranog jezika. U istraživanju su sudjelovala 53 studenta preddiplomskog studija na pet smjerova Fakulteta zdravstvenih studija u Mostaru.
Primijenjene su dvije ljestvice: Konačna verzija ljestvice Stavova o samoučinkovitosti pri učenju njemačkog jezika te Opća ljestvica za mjerenje samoučinkovitosti. Rezultati nisu pokazali značajne razlike u razinama opće samoučinkovitosti i samoučinkovitosti pri učenju stranog jezika. Studenti Fakulteta zdravstvenih studija pokazuju umjerene razine opće samoučinkovitosti i samoučinkovitosti pri učenju stranog jezika. Rezultati upućuju na potrebu pronalaženja načina za povećanje uvjerenja o samoučinkovitosti kod studenata, pokazujući da oni, neovisno o jeziku koji uče, trebaju poticati svoje sposobnosti i percepciju u učenju stranog jezika.