TEORIJE SESTRINSTVA I NJIHOVE PRIMJENE U SESTRINSKOJ KLINIČKOJ PRAKSI

Abstract

Teorija sestrinstva promišljeni je sustavni izraz preporuka vezanih za pitanja u disciplini zdravstvene skrbi. Predstavlja
skup ideja, definicija, odnosa, očekivanja iprijedloga koji proizlaze iz modela skrbi ili proizlaze iz drugih disciplina, oblikujući
specifične međusobne odnose među pojmovima u svrhu opisivanja, objašnjavanja, predviđanja i preporuka. Uloga
sestrinske znanstvene teorije od velikog je značaja u procesu implementiranja stečenog znanja u sestrinskoj kliničkoj praksi.
Teorije sestrinske prakse dovele su do prepoznavanja autentičnog identiteta sestrinstva, a zajedno s razvojem tehnologije
i humanističkih znanosti oblikovale su i autentičnu sestrinsku praksu. Teorije se koriste u kliničkoj skrbničkoj praksi
na dva različita načina. Prvi način je opća, orijentacijska uloga teorije koja služi za formuliranje stavova i obveza prema
temeljnim obilježjima sestrinske prakse, čime utječe na način provođenja skrbi u svim kliničkim situacijama. Drugi način
korištenja teorije je selektivna, situacijska uloga koja odgovara određenim specifičnim zahtjevima kliničke prakse. Na taj
način sestrinska praksa u konačnici postaje znanje utemeljeno na integraciji ovih dvaju načina uporabe sestrinske teorije.
Cilj rada: Ispitati teorije sestrinstva i načine njihove primjeneu sestrinskoj kliničkoj praksi.