Vladimir Nazor u recepciji studenta Ivana Merza

Sažetak

Dvadesetogodišnji student Ivan Merz otkrio je veličinu Vladimira Nazora kao pjesnika i književnika za vrijeme Prvog svjetskog rata 1916. na počeku svojeg vojništva. Bilo je to u Slovenskoj Bistrici, kamo je bio poslan na časnički tečaj, gdje je susreo Nazorova prijatelja i suradnika Josipa Ribarića, jezikoslovca. Ribarić ga je potaknuo i oduševio za Nazora i njegova književna djela, koja je Merz čitao u
slobodno vrijeme. Svoje dojmove o Nazorovim djelima Merz najprije priopćuje u pismima svojemu profesoru Ljubomiru Marakoviću. Istodobno u svojem ratnom dnevniku donosi prikaze Nazorovih djela koja je čitao te daje o njima svoje ocjene, mišljenje i pohvale. U ovom članku donose se uz uvodni komentar najvažniji citati iz pisama i dnevničkih zapisa Ivana Merza u kojima govori o Nazoru. Da se dobije kompletnija slika o Merzu, kao i o Nazoru, Merzovim tekstovima pridodali smo i navode o Nazoru iz Marakovićevih pisama upućenih Ivanu Merzu. Merz je bio oduševljen otkrićem Nazorove poezije i smatrao je Nazora kao pjesnika „hrvatskim velikanom“. Posebno je dojmljiva Merzova izjava da su „Hrvati slijepi što ne vide kako velikog pjesnika imaju, kao što je Nazor“. Smatra da će tek nakon njegove smrti „vidjeti da je bio velikan“.