Sveti Ćiril i Metod i prijevod Svetog pisma na crkvenoslavenski jezik

Sažetak

Temeljni je razlog nastajanja nekog prijevoda ponajprije omogućiti razumijevanje originalnog teksta onomu tko ne razumije jezik na kojem je taj tekst napisan. Biblijski tekstovi nisu samo tekstovi napisani na starohebrejskom (i aramejskom) ili starogrčkom jeziku, nego oni sadržavaju i Riječ Božju — objavu Boga o Sebi te Njegove volje spasenja za svakog čovjeka. Dakle, prijevod Svetog pisma nije samo prijevod s jednog jezika (drevnog i nerazumljivog) na drugi jezik (moderan i razumljiv), nego i prenošenje Božanske Objave. Prijevod sv. Ćirila i Metoda realizira i jedno i drugo. Članak istražuje preduvjete i nastajanje ćirilometodskog prijevoda Svetog pisma na slavenski jezik, uzimajući u obzir ponajprije razloge — naviještaj Evanđelja kod Slavena, no i poteškoće tog prijevoda — nepostojanje pisma i otpor slavenskomu jeziku u liturgijskoj upotrebi. Odgovor Slavenskih apostola na nepostojanje slavenskog pisma bilo je stvaranje glagoljice i ćirilice, a pravo na liturgijsku upotrebu bilo je ostvareno prijevodom ne samo Svetog pisma, nego i brojnim liturgijskim tekstovima. No ta dostignuća Svete braće imala su utjecaj ne samo na razvoj kršćanstva kod slavenskih naroda u početcima, nego su u kasnijim stoljećima često postajala i razlog zastoja misijske gorljivosti radi očuvanja „sakralnosti“ slȏva prijevoda.