Sanctus — kroz povijest do danas

Tekst i liturgija

Sažetak

Trishagion, početak kršćanskog hvalospjeva Sanctus, poznat je i židovskoj molitvenoj praksi, gdje se spominje u kontekstu uključivanja zajednice u hvalospjev anđela. Za oblikovanje današnjeg Sanctusa poslužili su pored Iz 6,3, odnosno Otk 4,8 još biblijski odlomci iz Mt 21,9, kao i Ps 118, 25–25a. Već od 4. stoljeća Sanctus ima svoje mjesto u euharistijskoj molitvi, koje je u Crkvi Istoka i Zapada zadržao sve do danas. U liturgiji rimske Crkve zajednica okupljena na euharistijsko slavlje kliče svojemu Stvoritelju i Otkupitelju na kraju predslovlja zajedno s anđelima i svecima, zahvaljuje mu za njegovo stvarateljsko i otkupiteljsko djelo i priznaje njegovu svetost, moć i slavu. Istovremeno okupljena zajednica pjeva u Sanctusu o Kristovu prvom dolasku na zemlju, koji je nebo i zemlju ispunio slavom Gospodnjom, te očekuje njegov dolazak pod prilikama kruha i vina, kao i onaj na kraju vremena, hodeći u susret svojemu Gospodinu.