Neoskolastičnost filozofskoga voluntarizma Bonifaca Badrova?

Sažetak

Bonifac Badrov (1896–1974) je hrvatski filozof neoskolastičke orijentacije, dugogodišnji profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1934–1973). Njegove knjige i članci su objavljeni u Sabranim djelima I–III (Sarajevo–Gorica, 1997). Cilj je istražiti i predstaviti Badrovljeve napise o mjestu, ulozi i značenju volje i voljnog djelovanja iz njegovih povijesno–filozofskih djela, izdvojiti filozofska područja i teme gdje Badrov tematizira pitanje o volji i koja rješenja nudi, te konačno istražiti je li njegovo shvaćanje uloge i značenja volje bliže tomističkom ili skotističkom učenju ili se, pak, razvija u nekom vlastitom smjeru. Utvrđeno je da pokuša li se franjevca Bonifaca Badrova svrstati u tradiciju Scotovog voluntarizma dobit će se poveliki ostaci (npr. Badrovljev čvrsti stav o razumu kao onom svjetlu koje vodi volju). Naprotiv, svrstava li ga se u tradiciju Akvinčevog intelektualizma i tu će se pojaviti ostaci (npr. Badrovljev stav o fatalnom razumu i volji koja je ključna u djelovanju i moralu). Zaključno se utvrđuje da kroz Badrovljevu misao progovaraju naredna stoljeća skolastičke i neoskolastičke filozofske tradicije koja je promislila i domislila put u kojem su dvije najviše moći duše, razum i volja, dvije strane iste medalje: čovjekove  spiritualne duše.