Personalistička vizija čovjeka i hrvatskoga društva Bonifacija Perovića u vremenu od 1941. do 1979.

Sažetak

U ovom se radu istražuje misao Bonifacija Perovića nakon tridesetih godina prošlog stoljeća i to kroz tri razdoblja — tijekom Drugoga svjetskog rata (1941.–1945.), u emigraciji u Argentini (1947.–1968.) te u Italiji (1968.–1979.). Sagledavaju se i analiziraju njegova djela i nauk u svjetlu personalizma, filozofskoga pravca kojemu je središnji pojam osoba. Pri tome se osobito ukazuje na Perovićeve stavove o čovjeku kao osobi, borbi protiv totalitarnih režima, primatu duhovnog nad materijalnim, ekonomiji u službi čovjeka i prvenstvu rada nad kapitalom, iz kojih je vidljiv snažan utjecaj personalistā Jacquesa Maritaina, Emmanuela Mouniera i Nikolaja Berdjajeva. Kako je Bonifacije Perović izgradio cjelovit i opsežan nauk o čovjeku i hrvatskome društvu s personalističkih stajališta, zaključuje se da je Perović najizrazitiji hrvatski mislilac personalističkoga usmjerenja.