Planet na prodaju — socijalno–etičko razmatranje fenomena »grabeža zemlje«

Sažetak

U proteklih nekoliko godina snažno je poraslo zanimanje za kupovinu ili dugoročni najam poljoprivrednoga zemljišta u državama u razvoju. Trend se dodatno ubrzao zahvaljujući krizi opskrbe hranom 2008. godine, a predvode ga strani investitori, bilo privatni bilo državni. Investitori imaju različite motive za svoje akvizicije: pojedine države investitori na ovaj način pokušavaju osigurati sigurnost opskrbe hranom za vlastito stanovništvo, privatni investitori vide u kupovini ili najmu zemlje priliku za ogromnu zaradu, a potražnja za biogorivom dodatno ubrzava ovaj trend. Pristaše tvrde kako će ove investicije blagotvorno djelovati na ekonomski razvoj zemalja domaćina te će značajno povećati proizvodnju, uz istovremeno osiguravanje opskrbe hranom na globalnoj razini. Kritičari optužuju investitore za »grabež zemlje« naglašavajući kako se time ignoriraju prava lokalnoga stanovništva koje već koristi zemlju te se istovremeno dodatno marginaliziraju već ionako ranjive skupine, mali poljoprivrednici, pastiri i autohtono stanovništvo. Oni se istjeruju sa svoje zemlje te tako ostaju bez sredstava nužnih za preživljavanje. U radu će se kritički rasvijetliti oba pristupa ovom fenomenu, koristeći se pregledom dostupne literature i izvora. Poseban naglasak stavit će se na etičku nedopustivost grabeži zemlje koja se najviše očituje kroz kršenje ljudskih prava lokalnoga stanovništva. Kroz analizu ulaganja u plantažu drveća u Mozambiku ukazat će se na etičku nedopustivost ove vrste ulaganja u zemlju.