»Intellectus fidei« Anzelma Canterburyjskoga s posebnim osvrtom na »Cur Deus homo«

Sažetak

Članak promišlja teološku metodu »intellectus fidei« Anzelma Canterburyjskoga koja će biti predstavljena kao dijalektičko–racionalna. Za razliku od patrističke teologije u kojoj je prevladavala metoda »quaerere«, traganje za Bogom i Božjim licem, u Anzelma premoć ima metoda »accedere«, misaona jasnoća uma koja se izriče u »rationes necessariae«. Premda Anzelmo nije racionalistički teolog, kako mu se to nerijeko spočitava, u članku se ukazuje na problematičnost njegove dijalektičko–racionalne metode «quaerere«. To posebno dolazi do izražaja u njegovu djelu »Cur Deus homo«, kojemu je posvećen drugi dio članka. Donose se temeljni vidovi toga Anzelmova djela, s posebnom naglaskom na njegovu angelologiju koja predstavlja skriveno središte cjelokupne argumentacije o zadovoljštini. To se djelo pozitivno vrjednuje, ali se i pokazuju ograničenja Anzelmove dijalektičko–racionalne metode u tome djelu.