Sintetički sudovi a priori i proširena metafizika kao temelj filozofije religije u misli Rudolfa Brajičića

Sažetak

Osim što je poznat kao teolog, profesor različitih teoloških kolegija te kao vrlo plodan teološki pisac, Rudolf Brajičić intenzivno se bavio, posebno u svojim zrelijim godinama, i različitim filozofskim problemima. No ovaj je dio njegova znanstvenoga rada ostao pomalo u sjeni teoloških znanstvenih dostignuća. Cilj je ovoga rada istražiti pomalo zanemarenu ali vrlo vrijednu Brajičićevu filozofsku misaonu baštinu. Velik dio Brajičićeva filozofskoga opusa plod je njegova ustrajnoga dijaloga s Kantom. Stoga je u prvome dijelu istraživanja naglasak na analizi Brajičićeve percepcije Kantove Kritike čistoga uma s posebnom pozornošću na transcendentalnoj estetici. Cilj je rada pokazati kako Brajičić, polazeći od analize Kantovih sintetičkih sudova a priori te dajući vlastitu interpretaciju, pokazuje mogućnost apriornoga sintetičnog znanja koje, za razliku od Kantova, ne eliminira klasičnu metafiziku, nego joj nanovo otvara »manevarski« prostor. U drugom će se dijelu promišljati implikacije ovih Brajičićevih filozofskih intuicija u kontekstu filozofije religije.