Ogled o povjerenju,vjeri i znanju

Sažetak

Vjera i znanje proizvodi su čovjekove želje da nadiđe sebe i temelje se na povjerenju. Postoje dvije usmjerenosti povjerenja: usmjerenost na konkretan pojam (epistemičko povjerenje) i usmjerenost na nešto novo, više (na transcendenciju). Shodno tomu, postoje epistemička i transcendentalna vjera, ali i znanje. U ovom se radu pokušava utvrditi može li se znanje okrenuto transcendenciji nazvati znanjem, kao što se vjera u transcendenciju (eng. faith) može nazvati vjerovanjem (eng. belief). Temelj je analize prikaz odnosa ovih pojmova račvajućim stablom. Proučavanjem stabla autor uviđa da postoje tri vrste autoriteta te da i u povjerenju u njih ima znanja jer se utvrđuje tko je autoritet. Znanje je istinita vjera potkrjepljena obrazloženjem. Istina nije svojstvo stvari u svijetu, već proizvod čovjekove refleksije, dok je obrazloženje činjenje razlike između istine i neistine. Do objektivnosti znanja dovodi prilazak drugomu, a ne branjenje vlastitih uvida. Pozitivistički pristup propušta uvidjeti da je sud o višem, kao znanje o transcendenciji, stalno gibanje k boljemu te da treba biti svrhom svakoga znanja. Međutim, poistovjećivanje znanja o transcendenciji i religijskoga vjerovanja nije primjereno.