Popularna kultura kao mjesto religioznoga iskustva

Sažetak

Članak se bavi pitanjem popularne kulture i njezinim tekovinama kao »zlatnim rudnikom« za teološko promišljanje i mogućim mjestom religioznoga i transcendentnoga iskustva. Slijedeći misli nekih anglosaksonskih teologa i komunikologa koji su se bavili pitanjem odnosa teologije i kutlure poput Clivea Marsha, Williama Romanowskog ili istraživačice Gregor Goethals, drži se da nisu samo eksplicitno religiozne slike i simboli ti koji mogu potaknuti na promišljanje o smislu i Bogu, već i oni koji dolaze iz profanoga okružja. Neki proizvodi popularne kulture poput televizijskih serija, pop–glazbe, stripova ili filmova, koji danas sve više dobivaju predznak umjetničkih djela, mogu postati nove parabole navještaja Radosne vijesti koje su razumljivije današnjemu čovjeku od ponekad apstraktnoga teološkog diskursa. U radu se nadalje navode različiti modeli odnosa teologije i suvremene kulture, od odbacivanja kulture kao nečega što je u suprotnosti s Božjom objavom do prihvaćanja kulture kao locus theologicus. Također, progovara se o znanstvenoj grani Media–Religion–Culture koja se razvija osamdesetih godina prošloga stoljeća, koja u središte zanimanja stavlja kompleksan i značajan odnos između medija, religije i kulture postavljajući pitanje kakav se oblik kulture i društvenoga identiteta gradi u kontekstu religioznih praksi i značenja koje posreduju mediji. Upravo zbog velikoga utjecaja i količine poruka koje čovjeku današnjice odašilju mediji, promišlja se o potrebi kršćanskoga angažmana Božjih »su–stvaratelja« na polju proizvodnje medijskih i kulturalnih sadržaja. Njihov cilj bio bi razvijanje maštovitih umjetničkih djela kao instrumenata koji imaju snagu približiti ljude vjeri komunicirajući ljubav, milosrđe, praštanje, slobodu i druge kršćanske i općeljudske vrednote.