Župa u mijenama 19. i 20. stoljeća

Autor(i)

  • Stipe Nimac Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska

Ključne riječi:

župa u moderni, katolička društva, radnički pastoral, pastoral grada, župa II. vatikanskoga sabora, posaborska župa

Sažetak

U ovome radu obrađuje se problematika župe u razdoblju 19. i 20. stoljeća. S pojavom modernoga svijeta dogodio se veliki preokret u razvoju društva i Crkve. Kraj stoljeća obilježen je Francuskom revolucijom (1789.), a početak 19. stoljeća značajnim društvenim i ideološkim procesima (buđenje naroda, komunizam, liberalizam). Tim procesima započela je takozvana sekularizacija. Sve bržim razvojem industrije i širenjem velegradova, s vremenom se u predgrađima počeo povećavati radnički proletarijat. Crkva je skrenula pozornost na radnike krajem 19., a osobito početkom 20. stoljeća. Velik doprinos pastoralu učinio je istaknuti bečki pastoralni teolog Heinrich Swoboda koji već 1909. postavlja temeljne zahtjeve nužne za pastoral velikih gradskih sredina toga vremena. 1917. izlazi jedinstveni Kodeks kanonskoga prava (Codex Iuris Canonici CIC), ali u pastoralnome pogledu on ne donosi neke značajne novosti. Pravu novost po pitanju župa i pastoralnoga pristupa donosi veliki pastoralni sabor, II. Vatikanski. Župa je sada u prvom redu zajednica koju čine vjernici, pogotovo kada su okupljeni u ime Kristovo. Teritorij i sve druge odrednice prelaze u drugi plan i gube na važnosti. Pravni izraz II. Vatikanski sabor našao je u novome CIC-u iz 1983. Međutim, ni to nije kraj prilagodbe Crkve i župnih struktura današnjemu vremenu i prostoru, nego se »aggiornamento«, da bi zaista imao težinu, mora uvijek i trajno primjenjivati u prilagodbi novim situacijama i izazovima koje život neprestano stavlja pred Crkvu.

##submission.downloads##

Objavljeno

2021-02-16