Etičko vrednovanje cijene rada

Sažetak

Rad nudi kratak pregled bitnih društvenih, kulturalnih i političkih obrazaca u čijim se okvirima vrednuje ljudski rad, i to iz nekoliko dominantnih motrišta, presudnih za razumijevanje i razrješavanje gorućih problema radničke situacije. Određenje po kojemu se čovjeka naziva radnikom povijesno pripada o kapitalizmu koji, osim što je iskustvo otuđenja rada manifestirao u punini, donio je i oslobođenje rada; ostvario je materijalni temelj na kojemu su pravednost i kreacija bogatstva mogući i učinio moralnu jednakost ljudi predmetom univerzalnoga političkog htijenja. Oštrijim pogledom na etička pitanja, povezanima upravo s problematikom načina na koji se pravednost shvaća i kako se provodi, moguće je povećati jasnoću razlikovanja kvalificiranoga od nekvalificiranog etičkog razmišljanja te pronaći specifičnu poveznicu klasično normativnih etičkih načela s načelima deskriptivne etike. Budući da etika predstavlja znanost o postupanju, opravdano je etičnim odgovorima afirmirati kvalitetne modele ekonomske pravednosti te ih standardizirati na razini antropološkoga pojma kulture. Istodobno, valja podvrći kritici i preinačiti one modele koji prešutno i paralelno postoje, a suprotni su moralnomu razlogu.