Župa u razdoblju tridentinske, jozefinističke i francuske reforme

Sažetak

U ovome se radu prikazuju reforme i mijene župe u razdoblju od Tridentinskoga sabora, preko jozefinističke i francuske reforme, sve do prve polovice 19. stoljeća. Tridentinski sabor, osim apologetsko-dogmatskih odluka (opravdanje, sakramenti), donosi i čitav niz pastoralno-reformskih dekreta koji su dugoročno utjecali na crkvene institucije te urodili novim razdobljem župnoga pastorala. Dosta tridentinskih rješenja i modela ostalo je u uporabi sve do danas, vjerojatno zbog njihove praktičnosti. Sredinom 18. stoljeća započela je po prvi put u povijesti kršćanstva reforma kojom je država nastojala poboljšati organizaciju župa. Reformu je započela carica Marija Terezija, a nastavio car Josip II. Jednako tako, Napoleonov pohod po Europi pogodio je i župe. U radu je korištena sva relevantna pastoralno-povijesna literatura koja prikazuje ovo razdoblje povijesti Crkve i pastoralnoga djelovanja. Analizom ovoga razdoblja pokazalo se koliko je župa uvijek bila uvjetovana ne samo duhovnim, nego i društveno-političkim okolnostima, odnosno koliko je i današnja župa zapravo produkt brojnih društveno-političkih interakcija i kao takva dobrim dijelom u sebi nosi ostatke osobito tridentinske forme župe, ali i kasnijih župnih reforma, te kako je mnogo toga što se danas u župnome pastoralu čini trajnim i nepromjenjivim zapravo produkt usklađivanja pastoralnih potreba s određenim društveno-povijesnim okolnostima u konkretnome povijesnom trenutku.