Blagdan između neuroze i smisla

O nedjeljnoj neurozi u misli Victora E. Frankla

Sažetak

U ovom je radu riječ o promišljanju kategorije »nedjeljna neuroza«, utemeljitelja logoterapije Victora E. Frankla, u kontekstu širega kritičko-kulturološkog i teološkog govora o blagdanu. Autori ističu aktualnost ove kategorije. »Neuroza« je pritom simptom dvostruke krize blagdanskoga: one religijske, koja se odražava u »gubitku smisla« obrednoga svetkovanja, i one humanističke, koja se odražava u tjeskobnoj »blagdanskoj depresiji«. Autori ukazuju na činjenicu da je »nedjeljna neuroza«, iako fenomen moderne, aktualna u vremenu postmoderne »konzumerističke utopije«. Prvi dio ovoga rada propituje složeni odnos između dinamike smisla i vremena, ukazujući na vezu između Franklovih analiza i današnjega »traganja za smislom«. Pritom pitanje religijskoga i nedjeljne neuroze oslikava baštinu moderniteta: deritualizaciju, strategije blagdanskoga bijega, traganje za »snažnim iskustvima« u simboličkim svjetovima postmoderniteta. Drugi dio ovoga rada bavi se fenomenološkim određivanjem blagdanskoga u suvremenoj kulturi. Na temelju Franklove analize, ali i dalje od nje, autori pokušavaju pokazati vezu između raslojavanja religijskoga smisla blagdana i nedjeljne neuroze u uvjetima postmoderniteta. Autori se zadržavaju samo na nekim elementima, koji se ističu u panorami suvremenih slavlja i upisuju u procese kulturne izgradnje blagdanskoga. Na koncu autori ukazuju na nužnost teološke kritike inflacije blagdanskoga u suvremenoj kulturi, budući da su blagdani, osobito nedjelja, svedeni na materijalna, ekonomska i ideološka sredstva proizvodnje iluzija sigurnosti, integriteta i veličine. Kritika uvjetovanih kolektivnih potreba, mitova i obreda postmoderniteta potiče teološko razmišljanje da u svjetlu kršćanskoga humanizma iznova otkrije blagdan kao autentično mjesto otvorenosti vjeri.