Filozofski temelji modernizma

Sažetak

Pod modernizmom ovdje podrazumijevamo idejni pokret među katoličkim misliocima krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njegovi su promicatelji željeli dovesti u sklad katolički nauk te organizaciju i disciplinu Crkve s tadašnjim idejnim kretanjima na području filozofije, znanosti i općenito kulturnoga i društvenog života. Članak želi istražiti filozofske pretpostavke toga pokreta, i to kako ih je predstavila enciklika »Pascendi«, koja je protiv njega bila i usmjerena. Spomenuta je enciklika u agnosticizmu prepoznala filozofski temelj modernizma, prema kojemu nadosjetna zbilja ne može biti predmet znanstvene spoznaje, pa se dosljedno tome ne može prihvatiti ni nadnaravna objava koja bi se bila dogodila u povijesti. No unatoč tome i za »moderniste« je čovjek religiozno biće, a religiju shvaćaju na način da ima ishodište jedino u čovjekovu religioznom osjećaju. Takvo modernističko tumačenje religioznoga fenomena dovodi do izjednačavanja objavljene i neobjavljene religije te do nijekanja Isusova božanstva, što se poglavito ima zahvaliti jednostranoj uporabi povijesno-kritičke metode u tumačenju svetopisamskih tekstova.