Je li čovjek izguran iz istine?

Heideggerov zaborav bitka i Boga

Sažetak

Martin Heidegger uvijek nanovo promišlja svoje iskustvo, za koje tvrdi da ga je stekao na fenomenološki način; tvrdi i da zapadno mišljenje ustrajava u svom zaboravu bitka, koji novovjekovnog, a time i suvremenog čovjeka, sprječava da misli ono što je bitno. Za njega je taj čovjek izguran iz istine bitka, budući da ga ne nastoji iskusiti iz njegove istine, nego iz istine bića ili iz bića kao takvoga. On se jednostavno izgubio u biću umjesto da se u svom tubitku otvori prema bitku kao bitku, te time i sebe samoga sa svojim svijetom i bitak iskusi u njihovoj tajnovitosti i u njihovoj međusobnoj pripadnosti. A novovjekovni subjektivizam doveo je i do toga da je istina na ekstreman način postala ispravnost, da isključivo ovisi o čovjeku i da je reducirana na empirističko-pozitivističko iskustvo. Pritom iz čovjekove moći raspolaganja bježi i bitak i Bog, čiju je smrt navijestio Nietzsche, što ga je srušilo u nihilizam i beznadnost. Izlaz iz ovoga stanja Heidegger vidi u mišljenju koje se ohrabruje na skok iz zaborava bitka i otvara se bitku koji u čovjekovu tubitku ovremenjuje svoju objavu. Ovo mišljenje želi misliti iz prvoga grčkog početka, da bi od ovog početka napravilo most prema jednom novom, drugom mišljenju, koje bi bilo u stanju djelotvorno opozvati i smrt Boga, te iz novoga iskustva tajne bitka, čovjeka i Boga crpiti novu nadu, nadu koja se ne bi temeljila na umišljenoj spoznaji nego na otvorenosti koja stalno propituje i traga.