Istina u promidžbi

Retorički elementi promidžbene komunikacije i etičke implikacije

Sažetak

Kao što se istinitost i autentičnost komunikacije ne mogu svesti samo na ispitivanje istinitosti ili podudarnosti poruke sa stvarnošću, tako se i promišljanje o istini u promidžbi ne može zaustaviti samo na istinitosti promidžbene poruke. Etičko promišljanje o istini u promidžbi usmjerava pozornost na cjelokupni komunikacijski proces, uvažavajući pritom specifičnosti promidžbene komunikacije. Ono što na osobit način obilježava promidžbu su njezine funkcije: informativna i persuazivna. Promidžba je komunikacija koja je po svojoj definiciji persuazivna, budući da joj je cilj usmjeravanje i navođenje prema željenom djelovanju. Tragom tih funkcija, kao i drugih karakteristika, ukazuje se na elemente koji su zajednički Aristotelovoj retorici i promidžbenom govoru, s posebnim osvrtom na etičke implikacije. Poticanje na djelovanje-kupnju te upotreba raznih tehnika u ostvarivanju toga cilja, čemu teži promidžbena komunikacija, ne smiju dovoditi u pitanje ili bitno ugrožavati pravo na slobodu izbora potrošača. Tako je istinitost unutar promidžbene komunikacije usko povezana s priznanjem i poštivanjem sugovornika-potrošača, odnosno s poštivanjem dostojanstva ljudske osobe, što je za oglašivače velik izazov, ali i temeljni kriterij njihova djelovanja.