Fatalizam, predznanje i slobodna volja

Sažetak

Ovaj rad iznosi tvrdnju da pojam božanskoga predznanja nije nedosljedan u odnosu na poricanje fatalizma. Iz ograničene perspektive nas ljudi moglo bi nam se učiniti da fatalizam nužno proistječe iz ideje sveznajućega Boga. Međutim, sa stajališta sveznajućega i svemogućega Boga – pretpostavimo u svrhu ove rasprave da takvo Biće postoji – božansko predznanje nužno ne implicira fatalizam. Nadalje, poricati da neki sveznajući Bog može biti u krivu o pitanju naše budućnosti znači iznijeti nedosljednu tvrdnju. Božansko predznanje znači da Bog ima nepogrješivo znanje o našoj budućnosti, a to mora biti fiksno. No, tvrdim da poricanje fatalizma nije nedosljedno u odnosu na Božje sveznanje kad se povezuje s još nekim njegovim atributima. Primjerice, spoj božanskoga predznanja, svemoći i slobodne volje. Drugim riječima, Bogu je poznata budućnost, ali on nije ograničen na spoznavanje iste budućnosti, jer Bog može htjeti budućnost koja se prilično razlikuje od one koju spoznaje. To znači, što se nas tiče, da je Božja slobodna volja dosljedna u odnosu na negaciju fatalizma. Posljednja tvrdnja implicira također da postoji prostor za ljudsku slobodnu volju između Božjega predznanja i njegove slobodne volje.