Čovjek - biće dijaloga

Sažetak

Riječ »dijalog« najčešće prevodimo kao »razgovor«, »razgovaranje«. Već su stari mudraci shvaćali da je čovjek biće koje posjeduje logos. Logos o kojemu su govorili može se prevesti kao »razum«, »um« – kako je to izraženo u onoj klasičnoj formulaciji da je čovjek razumna životinja (homo est animal rationale). No logos može značiti jednostavno »jezik«. Što je jezik? Najprije medij, sredstvo komunikacije. U jeziku čovjek dolazi k sebi, preko jezika dolazi do susreta s drugim, do razumijevanja stvari i svijeta. Svakako, bez jezika ne bi mogla nastati komunikacijska mreža svjetskih razmjera, koja sve više određuje naš moderni svijet života. Komunikacija ipak nije svedena samo na jezik. Ljudi komuniciraju svime što kažu i ne kažu, tonom i brzinom glasa, govorom tijela…Sve su to na neki način riječi, govor – raz-govor. Zato se i može reći da je čovjek biće komunikacije i relacije, dijaloško biće. Dijalog je njegova ontička, transcendentalna dimenzija koja obilježava naše jučer, danas i uvijek. Na toj pozadini autor iznosi pet teza: 1. Ne može se govoriti o čovjeku, a da se istodobno ne govori o njegovu okolišu. Dijalog kao odnos u biološkom i psihološkom smislu. 2. Ne može se govoriti o čovjeku, a da se istodobno ne govori o njegovim oblicima zajedništva i shvaćanjima odnosa. Dijalog kao odnos pod sociološkim i kulturalnim vidikom. 3. Ne može se govoriti o čovjeku, a da se istodobno ne govori o njegovoj individualnosti i upućenosti na odnosnost. Dijalog kao odnos pod antropološko-filozofskim vidikom. 4. Ne može se govoriti o čovjeku, a da se istodobno ne govori o njegovom odnosu prema Bogu. Dijalog kao odnos iz kršćansko-teološke perspektive. 5. Ne može se govoriti o čovjeku, a da se istodobno ne govori o njegovoj etičkoj zadaći. Dijalog kao donos iz etičke perspektive.