Pitanje početka osobe u suvremenoj bioetici i metafizička rješenja

Sažetak

Kao što ga ima svaki entitet, i ljudska osoba ima svoj početak. Kalkulacija toga trenutka ovisi o definiciji određenoga filozofa. Takva kalkulacija rezultira uporabom jednoga ili drugoga načina rješavanja moralnih pitanja koja se odnose na status fetusa. Ovaj članak govori o pitanju trenutka nastanka osobe, temeljeći se na metafizici. Autor ukazuje na nedostatke i prednosti nekih tvrdnji analizirajući one argumente na kojima se temelje. Začeće, implantacija fetusa u zid maternice i promatranje aktivnosti mozga smatraju se vjerojatnim trenutcima početka osobe. Jedan argument u prilog početka osobe u vrijeme začeća kontinuitet je i dosljednost njezina razvitka. Oblikovanje zigota može se poistovjetiti bitnom promjenom kod Aristotelova pristupa, nastankom nove tvari, a to je osoba. Pristupom individualizacije koji predlaže Duns Škot, može se potkrijepiti teorija prema kojoj implantacija fetusa u zid maternice predstavlja početak nove osobe. Osim individualizacije, uvjet za postojanje osobe manifestacije su racionalnosti, što se događa samo nakon određenoga razvoja mozga. Tvrdnja suprotna toj teoriji koristi pojam aktivne potencijalnosti (npr. Peter Lee) čije ishodište pronalazimo u misli Bonaventure.