Vjera u Boga

Bit i osobno oblikovanje forme

Sažetak

Ovaj rad bavi se osebujnostima vjere u Boga koje doprinose oblikovanju osobnosti, čovjekovoj orijentaciji u životu i njegovim načelima djelovanja. Rad naglašava da prema biblijskom shvaćanju, vjera u Boga temelj je životnih čina, način ostvarivanja anticipiranoga statusa egzistencije. U kršćanskoj tradiciji s jedne strane, vjera otkriva svoju dinamičnu i aktivnu narav, a s druge strane ona daje legitimitet postojanju transcendentnoga. Autori naglašavaju da je vjera u prvom redu lišena prisile i, kao drugo, jasno odražava osobni stav prema predmetu vjere. Treće, utvrđivanje odnosa u procesu vjere nosi sa sobom znatnu preobrazbu pojedinca koji je subjekt vjere, s obzirom na to da je riječ o osobnom samo–određenju pojedinca u odnosu na transcendentni objekt. Vjera u nadnaravno uključuje uvjerenje da postoje posebni dvostrani odnosi između ljudskih bića i područja transcendencije. U tom kontekstu, predmet vjere poprima subjektno–dijalošku personifikaciju koja posjeduje obilježja aktivnoga interlokutora sposobnoga odgovoriti na čovjekove molbe. U biti, vjera u Boga pokazuje bitan kumulativni efekt na način da oblikuje zasebnu subjektivnu stvarnost za vjernika te utječe na njegov način života i način razmišljanja. Autori napominju da će proces vjerovanja u svoja uvjerenja iznjedriti jednu složenu arhitekturu ljudske egzistencije koja osigurava otpornost u procesu definiranja samoga sebe i usmjeravanja sebe prema dijaloškomu zajedništvu s Apsolutnim.