Ljudska ranjivost, duhovno zlostavljanje i njegovo sprječavanje

Sažetak

Ljudi imaju različite reakcije na vijesti o seksualnim i duhovnim zlostavljanjima koja potresaju Katoličku crkvu posljednjih desetljeća. Kada je riječ o zlostavljanju odraslih, mnogi ljudi misle da ako se je nešto dogodilo, to je vjerojatno zato što su navodne žrtve bile ranjive. U Katoličkoj crkvi, priznanje da odrasli koji su “ranjivi” mogu biti seksualno zlostavljani bio je važan iskorak, jer je Crkva priznala štetu koja je učinjena i njima, a ne samo adolescentima. Naravno, uporaba izraza “ranjive osobe” za žrtve je dvosmislena, jer ima dva značenja: specifična ranjivost osoba i antropološka ranjivost svih osoba. Autor postavlja tezu da je svako ljudsko biće antropološko ranjivo te da može biti duhovno zlostavljano. Da bi se to opovrgnulo ili potvrdilo, najprije definira antropološku ranjivost i pokazuje njezinu važnost za čovjeka i čovječanstvo. U drugom poglavlju donosi prikaz duhovnoga zlostavljanja i njegove posljedice. U završnom dijelu prikazuje različite načine kako se takve pojave mogu spriječiti. U zaključku donosi nekoliko konkretnih prijedloga što je sve potrebno učiniti da Crkva postane vjerodostojnija i da na autentičan način ispunjava svoje poslanje.