Jungov odnos prema jogi

Psihološko-teološki pristup

Sažetak

Suvremena sociološka istraživanja hrvatske katoličke religioznosti pokazuju poteškoće u raskoraku između katoličkoga identiteta te navika i ponašanja svakodnevnoga života. Ova se studija bavi nedosljednošću koja povezuje središnja učenja katoličke vjere sa svakodnevnim životom nudeći rješenje u njegovanju vrlina po učenju Ignacija Loyolskoga. Glavna pitanja koja vode moje istraživanje su: Što vrlina (ili vrline) znači za Ignacija? Koje su osnovne vrline za Ignacija u njegovim najvažnijim spisima? Moja je metoda pažljivo povijesno–kritičko čitanje Ignacijevih tekstova: Autobiografije, Duhovnih vježbi i Konstitucija u njihovu društveno–povijesnom kontekstu i intertekstualnosti, s pretpostavkom da će se Ignacijevi tekstovi međusobno rasvjetljavati u pogledu Ignacijeva shvaćanja kreposti koju je primio i preoblikovao iz primljene tradicije. Za Ignacija vrlina ima pet značenja. Prvo, vrline su jezični izraz primljen iz tradicije. Drugo, vrline su Isusove osobine. Treće, vrline su doktrinarni opis ljudske savršenosti. Četvrto, vrline su osobine koje nas pripremaju za misiju. Peto, vrline su sredstvo koje povezuje identitet i svakodnevni život.