Misao višega reda i problem subjektivnosti koja se pomiče

Sažetak

U radu autori iznose tvrdnju da dvije verzije teorije svjesnosti tzv. misli višega reda, Rosenthalova ekstrinzična misao višega reda i Genarrova intrinzična misao višega reda, ne obrazlažu subjektivni karakter svjesnoga mentalnoga stanja. Obje teorije susreću se s takozvanim problemom subjektivnosti koja se pomiče. S obzirom da te teorije tumače svjesnost mentalnih stanja pomoću dvoslojne reprezentacijske strukture podijeljene na misao višega reda i mentalno stanje nižega reda (koje je meta misli višeg reda), one ne uspijevaju obrazložiti subjektivni karakter svjesnoga mentalnoga stanja koji im je intrinzičan. Prema njihovu tumačenju, subjektivni karakter intrinzičan svjesnim mentalnim stanjima pomiče se, čini se, sa stanja mete na mentalno stanje višega reda, koje je odvojeno od stanja mete. Autori upućuju ozbiljnu primjedbu na Rosenthalovu teoriju ekstrinzične misli višega reda, koja jasno razlikuje svijetu usmjereno mentalno stanje od misli višega reda, koja ga predstavlja. Međutim, iako Gennarova teorija intrinzične misli višega reda predstavlja pokušaj očuvanja intuicije da je svjesnost intrinzična svjesnim mentalnim stanjima, ona se susreće s problemom subjektivnosti koja se pomiče u slučaju introspektivne svjesnosti.