Prethodno priopćenje

Okazionalni identitet. Promišljanja o filozofiji sjene

Damir Smiljanić ; Universität Novi Sad, Philosophische Fakultät, Novi Sad, Serbien

Sažetak

Svjetlo i sjena tvore pojmovni par koji i u okviru filozofije daje povoda za brojne aluzije (valja se samo prisjetiti Platonove alegorije špilje). Svjetlost vrijedi, povijesno sagledano, kao paradigma prosvjetiteljstva (engl. Enlightenment, franc. Siècle des Lumières, njem. Aufklärung). Karakteristično, u ovoj se paradigmi javlja kolebanje na prijelazu iz razdoblja prosvjetiteljstva u romantizam: dolazi do uzvisivanja sjene u jeku romantičnog preobraženja tamne strane ljudske egzistencije. Na primjeru novele Adelberta von Chamissa Čudnovata pripovijest Petra Schlemihla moguće je pregnantno ilustrirati spomenuti zaokret od svjetla ka sjeni. U ovom tekstu će biti predstavljena filozofska interpretacija otuđenja sjene kao gubitka identiteta, kako je oslikano u pripovijesti. Nadovezujući se na tu interpretaciju, uslijedit će pokušaj određivanja strukture odnosa tijela i sjene kao poveznice s identitetom. Ni u kom slučaju sjena ne smije biti degradirana na puku popratnu pojavu, već smo je dužni promatrati kao ozbiljan element konstelacije u tvorbi identiteta (svjetlo–tijelo–sjena). Iako njezinu pojavu obilježava kratkotrajnost, sjena je značajno implementirana u identitet tijela, s obzirom da je tijelo definirano upravo činjenicom da pri osvjetljivanju stvara sjenu. Uzajamnost se svjetla, tijela i sjene stoga primiče egzemplifikaciji alternativnog modela identiteta, analogno čemu jedno tek potencijalno obilježje predmeta u određenoj prilici (per occasionem) postaje neophodno. Konceptom okazionalnog identiteta moguće je korigirati ontološki rigidno poimanje identiteta.

Ključne riječi

svjetlo; sjena; Adelbert von Chamisso; Peter Schlemihl; okazionalni identitet; problem tijelo–duša

Hrčak ID:

72479

URI

https://hrcak.srce.hr/72479

Datum izdavanja:

23.8.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski francuski njemački

Posjeta: 3.402 *