Izvorni znanstveni članak
Nasljeđe Islama u opusu hrvatskih mislilaca Renesanse
Ljerka Schiffler
; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U referatu održanom 1988. g. u Parizu, na VI. simpoziju o hrvatskoj kulturi Sveučilišta Sorbonne, na temu »Hrvati i islam od ranoga srednjeg vijeka do 18. stoljeća«, pokazano je 'kako se u višeslojnosti filozofskog nasljeđa hrvatskih mislilaca-humanista razdoblja renesanse očituje dijalog s izvanevropskom, konkretno arapsko-islamskom duhovnom baštinom. Ta je baština, kao duhovna škola, nezaobilazna u svakom pokušaju povijesnoznanstvenoga pristupa spomenutoj problematici, sastavnica razvoja evropske znanosti i filozofiije, a u funkciji povijesti renesansnog aristotelizma, viitalno prisutna u središnjim filozofskim problemima djela naših erudita, polihistora, baštinika različitih misaonih tradicija. Kroz prijepise, prijevode, komentare i konfrontiranja, primjeren je govor o afirmativnom odnosno negativno-kritičkom odnosu spram djela Komentatora, a kroz to u cjelini i s recepcijom temeljnih djela islamsko-arapske provenijencije u korpusu hrvatske filozofske misli. Nizom primjera prirodnofilozofijskih djela autora kao što su Hermanus Dalmata, Janus Pannonius, Nikola Nalješković, Antun Medo, Juraj Dubrovčanin, Nikola Gučetić, Frane Petrić i drugi, razloženo je kako se problematiziraju ključni sadržaji pojedinih disciplina (metafizika, gnoseologija, moralna filozofija, kozmologija, ontologija, epistemologija), zahvaljujući otvorenosti i prijemčivosti koje karakteriziraju opuse spomenutih ličnosti, osiguravajući im trajno mjesto u horizontu evropskog filozofijskog dijaloga.
Ključne riječi
Hrčak ID:
84076
URI
Datum izdavanja:
4.12.1989.
Posjeta: 1.560 *