Izvorni znanstveni članak
Površina ili površnost?
Špiro Marasović
Sažetak
Budući da se u posljednje vrijeme vodila velika rasprava o ispuštanju izričitoga spominjanja Božjega imena, odnosno kršćanstva u preambuli Ustava EU-a, autor u ovom članku istražuje o kojem i kakvom je to kršćanstvu riječ kad se govori o njemu kao jednom od konstitutivnih dijelova europske kulture i civilizacije, odnosno, pita se kakvo bi kršćanstvo trebalo biti da bi i bilo autentično i unaprijed društveno relevantno. Da bi došao do zadovoljavajućega odgovora, on članak dijeli u tri dijela. U prvom dijelu postavlja načelno pitanje odnosa između kršćanstva i antičkih pojmova »logosa«, »ethosa« i »nomosa« preko kojih se ono zapravo i inkulturiralo i u helenistički svijet i u ondašnje Rimsko Carstvo. Uočavajući daje već u tom stadiju u tim polazišnim, antičkim pojmovima prisutna dijalektičnost, autor u drugom dijelu te, sad već »pokrštene« sadržaje, uspoređuje s kršćanskom duhovnošću koja je u Europi prisutna uglavnom kao: mistička, pučka i redovnička u čijim specifičnostima autor nazire elemente »logosa«, »ethosa« i »nomosa«. U trećem je pak dijelu riječ o odnosu duhovnosti i Europe. Tu autor iznosi stanje u suvremenoj, pluralistički i na individualizmu utemeljenoj, europskoj civilizaciji, pri čemu razlikuje: individualno — sinkretističku, sinkretističko — sektašku i konfesionalno — kršćansku duhovnost. Budući da nijedna od tih duhovnosti nije u svojoj biti ni kontemplativno — mistična ni temeljena na teologiji križa, stoje po sebi srž kršćanske duhovnosti kao učinka Božjega utjelovljenja, autor zaključuje da se treba opredijeliti za istinsku kršćansku duhovnost koja — budući da je po sebi dubina — ima i svoju društveno relevantnu površinu, dok svaka aktivnost koja apstrahira od te duhovnosti — budući da nema dubine — nudi samo kršćansku površnost.
Ključne riječi
Europa; logos; ethos; nomos; duhovnost; sinkretizam; sekta; konfesija
Hrčak ID:
84176
URI
Datum izdavanja:
30.6.2004.
Posjeta: 1.684 *