Izvorni znanstveni članak
Etički problem u filosofiji Pavla Vuk-Pavlovića
Marija Brida
Sažetak
Prema Vuk-Pavloviću, etos čovjeka sastoji se u takvome životu kojim se izživljava punoća specifičnoga ljudskog bistva. Budući da je život čovjeka uvijek individualan, uključuje ovo stanovište proces personalizacije, čiju bitnost Vuk-Pavlović vidi u autonomiji aksiološkog opredjeljenja. To opredjeljenje izražava srž čovjekove duhovnost•i aktualizira se putem personalne ortonomije, utemeljene na pozitivnoj slobodi. U skladu sa svojom teorijom pluratiteta svjetova, Vuk-Pavlović zastupa pluralitet personalno uvjetovanih etosa. Za razliku od personalnog i čisto autonomnog etosa, moral je usmjeren univerzalno-ljudski, te uz pretežnu autonomnost sadrži i neke heteronomne činitelje društvenog porijekla. Mogući sukobi morala i etosa, pa i sukobljavanja različitih etosa, vode ponekad tragici, premda nisu antagonistički, jer je pokretačka snaga jedne i druge tendencije ljubav prema vrednotama, bilo da je personalno ili univerzalno usmjerena. Međutim, sukobljavanje etosa i morala s legalitetom postaje antagonistično ako ovaj pada pod utjecaj hipertofije moći.
Vuk-Paivlović zamišlja etiku u kojoj bi se etosom aktualilzirao »cijeli osnov života«. Međutim, zahvaćaj takve cjelovitosti nije moguć , iz samoga života, već iz transcendencijom uvjetovanog promatranja života »iz smrti«. Vuk-Pavlovićeve zamisli ove problematike (skicirane u fragmentima) u formalnom pogledu su bliže Heideggerovima, ali se od njih bitno razlikuju u tome što Vuk-Pavlović aksiološko opredjeljenje smatra temeljem personalne autonomije.
Ključne riječi
Hrčak ID:
85877
URI
Datum izdavanja:
1.12.1986.
Posjeta: 1.329 *