Izvorni znanstveni članak
Usporedba standardne i pulsno-laserske polimerizacije kompozitnih materijala
Zrinka Šutalo
; Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Andrej Meniga
; Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Jozo Šutalo
; Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Davorka Azinović
; Institute for Physics, University of Zagreb, Croatia
Goran Pichler
; Institute for Physics, University of Zagreb, Croatia
Sažetak
Zbog širokog uporabnog spektra, jednokomponentni smolasti materijali postali su gotovo nezamjenjivi u raznim stomatološkim disciplinama. Standardni polimerizacijski uređaji osiguravaju svega 60%-tnu konverziju monomera, dok argonski laser uzrokuje veći stupanj polimerizacijskog skvrčavanja kao rezultat povišenja temperature na mjestu apsorpcije. Stoga su, prvi put, izvedeni
pokusi polimerizacije kompozita pulsnim laserom (XeCl Lambda- Physik L P X 100). Korištene su različite boje kompozitnih materijala Helioprogress i Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). U prvom pokusu, eksperimentirano je sa sedam valnih duljina u rasponu od 465-495 nm pri ekspoziciji od 30s, dok je u drugom valna duljina bila nepromjenljiva (470nm) uz različito vrijeme osvjetljavanja od 10, 20, 30 i 40 s. Polimerizirani dio uzorka, smješten u posebno pripremljenom aluminijskom kalupu, mjeren je pomičnim mjerilom, nakon temeljitog odstranjenja mekog dijela kompozita. Zamjetna je najveća dubina polimerizacije u području oko 470 nm bez obzira na količinu punila i pigmenta. Dobiveni rezultati uspoređeni su s kontrolnim mjerenjima izvedenim halogenom žaruljom (Heliomat). Rad u pulsnom režimu pri određenoj valnoj duljini, mogao bi znatno poboljšati stupanj konverzije monomera, smanjiti temperaturni porast u materijalu i na taj načm reducirati polimerizacijsko skvrčavanje.
Ključne riječi
kompozitni materijali; polimerizacija; pulsni laser
Hrčak ID:
99881
URI
Datum izdavanja:
15.6.1993.
Posjeta: 1.456 *