Izvorni znanstveni članak
Percepcija majki o uključenosti članova obitelji u svakodnevne aktivnosti djeteta s Downovim sindromom
Dajana Bulić
; Centar za rehabilitaciju Zagreb-Podružnica Sloboština, Nikole Andrića 3, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi odjeke suvremenih praćenja rane intervencije u našim uvjetima, odnosno u odgovarajućim obiteljima, obiteljima djece s Downovim sindromom. Istraživanjem je naročito obuhvaćen aspekt uključenosti članova obitelji u aktivnosti svakodnevnog života i mogućnosti podrške u tim obiteljima. Težište ovog istraživanja bilo je proučavanje vremenskog angažmana svih članova obitelji djeteta s Downovim sindromom u aktivnostima svakodnevnog života .Svrha istraživanja bila je utvrditi angažiranost roditelja, rodbine i drugih osoba u tim aktivnostima. Samo istraživanje polazi od pretpostavke da dijete s teškoćama u razvoju treba više vremena u pomoći u aktivnostima svakodnevnog života. Polazna hipoteza definirana je na način da se majke djece s Downovim sindromom znatno više vremenski angažiraju u aktivnostima svakodnevnog života u odnosu na majke djeteta tipičnog razvoja (bez teškoća u razvoju). Te su pretpostavke provjerene na uzorku od 30 ispitanika ( 15 majki djeteta s Downovim sindromom i 15 majki djeteta tipičnog razvoja). Djeca su podijeljena prema kronološkoj dobi u tri skupine (MLADI 6-12 mjeseci, SREDNJI 1-3 godine, STARIJI 3-5 godina). Instrument kojim su se ispitivale aktivnosti svakodnevnog života konstruiran je za potrebe ovog istraživanja . Za sve su varijable izračunati osnovni
statistički parametri primjenom Kolmogonov-Smirnovljevog testa. Primijenjena je faktorska analiza, a razlike među ispitanicima
proučavane su pomoću robusne diskriminacijske analize. Istraživanje evidentno ukazuje na razliku u angažmanu te broju aktivnosti majke, oca, rođaka i drugih u obiteljima djeteta s Downovim sindromom u odnosu na angažman aktivnosti majke, oca, rođaka i drugih u obitelji djeteta tipičnog razvoja. Brigu o djetetu u većini slučajeva preuzima majka, ona obavlja skoro sve aktivnosti vezane uz dijete u obje skupine ispitanika. Temeljem rezultata diskriminacijske analize statistički je evidentno da postoji značajna razlika u angažmanu u aktivnostima svakodnevnog života ovisno o dobi djeteta. Rezultati nedvojbeno ukazuju da su u obitelji djeteta s teškoćama u razvoju očevi statistički značajno manje angažirani u odnosu na očeve u obiteljima djece tipičnoga razvoja. Zanimljiv je podatak da se udio pomoći rodbine i drugih, kada se radi o djeci s teškoćama, povećava s dobi djeteta. Model istraživanja i dobiveni rezultati potvrdili su polaznu pretpostavku te omogućuju daljnju konceptualizaciju istraživanja na području edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti.
Ključne riječi
obitelj; dijete s Down sindromom; rana intervencija; svakodnevne aktivnosti
Hrčak ID:
112633
URI
Datum izdavanja:
15.1.2014.
Posjeta: 3.002 *