Izvorni znanstveni članak
Kako uračunati ''posebnu naknadu'' u Međunarodnoj konvenciji o spašavanju, 1989
Ivo Grabovac
; Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Međunarodna konvencija o spašavanju, iz 1989., veliku pozornost posvećuje i zaštiti morskog okoliša. Poglavito su značajne odredbe čl. 14 koje, uvodeći tzv. posebnu naknadu, korigiraju načelo 'no cure - no pay' na kojemu se ipak i ova Konvencija zasniva. To znači da u slučaju kada je spašavatelj spašavao brod koji je sam ili s teretom prijetio štetom za okoliš, ali nije prema članku 13. ostvario nagradu barem u visini posebne naknade koja se procjenjuje u skladu s člankom 14., imat će pravo na posebne naknade od vlasnika toga broda u visini troškova. Članak 14. stavak 3. utvrđuje te troškove spašavatelja. Ako je spašavatelj u svojim operacijama spriječio ili smanjio štetu okolišu, posebna naknada, koju vlasnik plaća spašavatelju, može se povećati do najviše 30 posto od troškova koje je spašavatelj imao. Međutim sud, ako smatra pravednim i opravdanim, a imajući na umu bitna mjerila u članku 13. stavku 1., može povećati posebnu naknadu i preko toga iznosa, s time da ukupno povećanje ni u kojem slučaju ne može biti veće od 100 posto troškova koje je imao spašavatelj. Troškovi spašavatelja u smislu posebne naknade označuju gotovinske troškove koje je spašavatelj razumno imao tijekom spašavanja i pravedni omjer za opremu i osoblje stvarno i razumno korištenu u spašavanju, uzimajući u obzir mjerila spomenuta u članku 13. stavku 1. točki (h), (i) i (j), tj. brzinu kojom je usluga pružena, raspoloživost i uporabu brodova ili druge opreme namijenjene operacijama spašavanja, te stanje spremnosti, sposobnosti i vrijednosti opreme spašavatelja. U čuvenom sudskom sporu 'Nagasaki Spirit' u Velikoj Britaniji Dom Lordova je u veljači 1997. godine konačno razjasnio izričaj ''pravedni (pravični) omjer'' (engl. fair rate, franc. somme équitable). Spašavatelju bi trebalo priznati i dodatni izdatak koji proizlazi iz zahtjeva, potreba, nužnosti da sredstva za spašavanje uvijek budu na raspolaganju ( uključuju se i troškovi održavanja, ulaganja, pada vrijednosti i vremena koje je izgubljeno ), ali taj izričaj ne znači nagradu, ne može se sastojati od bilo kakvog dobitka (profita). Ova je odluka također značajna jer utvrđuje i da se članak 14. primjenjuje na cjelokupno razdoblje pruženih usluga spašavanja, čak i onda kada je rizik štete za morski okoliš prestao ranije.
Ključne riječi
spašavanje na moru; posebna naknada za spašavanje; Međunarodna konvencija o spašavanju (1989.)
Hrčak ID:
115354
URI
Datum izdavanja:
20.11.1999.
Posjeta: 1.459 *