Izvorni znanstveni članak
Pravo na suca i pravo na djelotvoran pravni lijek prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl . 13)
Benoît Delaunay
; l’Université Panthéon-Assas (Paris II)
Sažetak
Članak 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda dugo je vremena smatran supsidijarnim u odnosu na članak 6. stavak 1. i na druge članke te Konvencije. Općenito, kad je kod dolazilo do kršenja koje normativne mjere Konvencije, smatralo se suvišnim sankcionirati nepoštivanje prava na djelotvorni pravni lijek. U presudiKudlaprotiv Poljskeu kojoj je sud pristao na provjeravanje sankcioniranja za kršenje članka 13 zbog nepostojanja žalbe koja dozvoljava tužitelju da mu se prizna njegovo pravo na suđenje u razumnom roku, stanje prava se izmjenilo. Namjeravamo izložiti 15 – ak godina kasnije jedan argumentirani prikaz te potonje presude. Pokazat će se, posebno, da europski sudac priznaje stvarnu autonomiju prava na djelotvoran pravni lijek. Članak 13. je dugo vremena bio smatran kao neko sporedno pravo, a sad je postao apsolutno pravo u potpunom smislu. Tu novu dimenziju ovog prava treba povezati s pravom na izvršenje odluka u sudskoj praksi Europskog suda za zaštitu ljudskih prava, i to posebice s presudom Hornsby protiv Grčke od 19. ožujka 1997.
Ključne riječi
ECHR; čl. 13; djelotvorni pravni lijek
Hrčak ID:
138121
URI
Datum izdavanja:
21.4.2015.
Posjeta: 3.034 *