Pregledni rad
Anforderungen und Grenzen für die Normierung des Umweltschutzes im europäischen Primärrecht
Anton Jukić
Sažetak
Sažimajući cijeli rad potrebno je utvrditi kako zahtjevi koji za područje zaštite okoliša proizlaze iz sklopa nadležnosti uređenog ustavnim pravom Unije u stvarnosti imaju vrlo malen utjecaj na postupanje europskog zakonodavca.
Načelo dodjeljivanja jednim dijelom ne spriječava da države članice postrože razinu zaštite, uslijed čega može doći do poremećivanja uvjeta tržišnog natjecanja. Također, u ovoj je sferi problematično i razgraničenje kriterija za korištenje pojedine konkretne osnove nadležnosti. Europski zakonodavac ima mogućnost u sklopu pravnog akta koji je finalno usmjeren na harmonizaciju unutarnjeg tržišta popratno urediti i pitanja koja se odnose na prostorno planiranje, kvanititativno upravljanje vodnim resursima te uporabu zemljišta (izuzev gospodarenja otpadom) dok god navedena područja ne predstavljaju stvarni cilj uređenja akta Europske unije. Navedeno u konačnici znači da je moguće čl. 114. UFEU-a barem djelomično potkopati strogi zahtjev jednoglasnosti koji je čl. 192. st. 2. podst. 1. slovom b) UFEU-a propisan za područja prostornog planiranja, vodne resurse i uporabu zemljišta.
U svojoj praksi Sud Eurospke unije zahtjeva da se načelo supsidijarnosti poštuje samo na razini pozitivnog kriterija, slijedom čega dolazi do znatnog ograničavanja suvereniteta država članica kojega bi trebao štititi upravo negativan kriterij.
Predmetni zaštitu nacionalnog suvereniteta nije u stanju pružiti niti načelo proporcionalnosti koje je bilo zamišljeno kao posljednji bedem protiv pravnih akata Unije koji prelaze granice nadležnosti Unije, iz razloga što Sud Eurospke unije de facto ne ispituje usklađenost pravnih akata Unije s ovim načelom.
Kriteriji zaštite okolišta koji su sadržani u čl. 27. Povelje temeljnih prava Europske unije u bitnome se podudaraju sa sadržajem čl. 11 UFEU-a te u ovoj fazi razvoja pred zakonodavca Unije ne stavljaju zahtjeve koji nadilaze zahtjeve UFEU-a. Međutim, potrebno je pričekati hoće li i u kojem će opsegu odredba o zaštiti okolišta sadržana u čl. 37. Povelje temeljnih sloboda davati pojedincima subjektivna prava.
Sukladno stavu autora, za europskog zakonodavca iz primarnog prava Europske unije ne proizlaze bitna ograničenja zakonodavne djelatnosti na području zaštite okoliša. Postavljeni zahtjevi vrlo su slabi, a što u konačnici u odnosu na podjelu nadležnosti između Europske unije i njezinih država članica za sobom povlači trajne trzavice.
Ključne riječi
zaštita okoliša; kriteriji zaštite; EU Povelja o temeljnim pravima
Hrčak ID:
145473
URI
Datum izdavanja:
17.9.2015.
Posjeta: 1.484 *