Izvorni znanstveni članak

GLAZBENI INSTRUMENTARIJ U TEORIJSKOM I PRAKTIČNOM RADU JULIJA BAJAMONTIJA

Ivana Tomić Ferić ; Umjetnička akademija u Splitu
Vito Balić ; Umjetnička akademija u Splitu

Sažetak

Skladateljska je praksa u povijesti glazbe bila preduvjetom za legitimno bavljenje glazbenom teorijom. Muzikološka analiza partitura Julija Bajamontija govori u prilog tezi o stanovitoj nekorespondentnosti između glazbene teorije i prakse u pogledu glazbenog instrumentarija. Dok se, s jedne strane, u svom skladateljskom radu predstavio kao solidan poznavatelj ne samo izvođačke prakse nego i akustičkoprimalačkih specifičnosti zvuka svojstvenog svakom pojedinom instrumentu što ga je koristio i čije je dionice raspisivao, u svojem je najmeritornijem spisu s područja glazbene teorije, Glazbenom rječniku, tek površno obradio organologijsku problematiku, ne ulazeći u detaljniju deskripciju i tehničke pojedinosti obrađenih glazbala i zadržavajući se najčešće na pregledu općih, povijesnih i kontekstualnih aspekata povezanih s glazbalom. Ta se polazišna hipoteza razrađuje u tekstu.

Ključne riječi

Julije Bajamonti; Glazbeni rječnik; glazbeni instrumentarij; glazbena teorija; glazbena praksa

Hrčak ID:

149281

URI

https://hrcak.srce.hr/149281

Datum izdavanja:

7.12.2015.

Posjeta: 2.255 *