Kulturna baština, No. 40, 2014.
Izvorni znanstveni članak
GLAZBENI INSTRUMENTARIJ U TEORIJSKOM I PRAKTIČNOM RADU JULIJA BAJAMONTIJA
Ivana Tomić Ferić
; Umjetnička akademija u Splitu
Vito Balić
; Umjetnička akademija u Splitu
Sažetak
Skladateljska je praksa u povijesti glazbe bila preduvjetom za legitimno bavljenje glazbenom teorijom. Muzikološka analiza partitura Julija Bajamontija govori u prilog tezi o stanovitoj nekorespondentnosti između glazbene teorije i prakse u pogledu glazbenog instrumentarija. Dok se, s jedne strane, u svom skladateljskom radu predstavio kao solidan poznavatelj ne samo izvođačke prakse nego i akustičkoprimalačkih specifičnosti zvuka svojstvenog svakom pojedinom instrumentu što ga je koristio i čije je dionice raspisivao, u svojem je najmeritornijem spisu s područja glazbene teorije, Glazbenom rječniku, tek površno obradio organologijsku problematiku, ne ulazeći u detaljniju deskripciju i tehničke pojedinosti obrađenih glazbala i zadržavajući se najčešće na pregledu općih, povijesnih i kontekstualnih aspekata povezanih s glazbalom. Ta se polazišna hipoteza razrađuje u tekstu.
Ključne riječi
Julije Bajamonti; Glazbeni rječnik; glazbeni instrumentarij; glazbena teorija; glazbena praksa
Hrčak ID:
149281
URI
Datum izdavanja:
7.12.2015.
Posjeta: 2.255 *