Izvorni znanstveni članak

Baština Visovca kao proces prijenosa i sjećanja svetoga

Vlaho Kovačević

Sažetak

U svojoj koncepciji područje prirodne i kulture baštine otočića Visovca
u antropologiji definirano je ključnim elementom: divljenjem (sakralizacija). Primarna uloga prirode i kulture u uspostavi procesa divljenja ukazuje na sveto, a ono je, sociološki gledano, integralni dio čovjekove prirode i kulture. U radu se izlaže proces za ponovnim zadobivanjem svetoga gdje se uspostavlja sjećanje na sveto, te se u tom kontekstu preispituje sfera prirode i kulture kao proces
prijenosa i kreacije sjećanja na sveto. Obrađujući različite oblike udivljenja (sakralizacije) prema prirodnom ili kulturnom nasljeđu otočića Visovca, slijedimo temeljna egzistencijalna pitanja s kojima su suočene sve grupe ljudi u svijesti postojanja, uma, osjećaja, interesa, običaja i ukusa. Zato je sveto kao interpretativno sredstvo cjelokupne ljudske kulture moguće misaono dokučiti i relativno uspješno sociološki dešifrirati u teorijskom ozračju simboličke interakcije.
Na tom fonu razlaže se odnos svetoga prema prirodnom i kulturnom nasljeđu, što traži temeljne promjene u dosadašnjoj tehno-ekonomskoj razini koja je izazvala ekološku krizu i još dublju krizu morala i kulture. Autor polazi od teze da prirodna i kulturna baština Visovca kao proces prijenosa i sjećanja svetoga razvija
stvaralačke potencijale u čovjekovoj slobodi koji mijenjaju postojeći oblik društvenosti. U tom smislu proces prijenosa sinteze prirodnog ili kulturnog nasljeđa događa se kao proces za ponovnim zadobivanjem svetoga gdje se uspostavlja sjećanje vjere.

Ključne riječi

baština; sjećanje; sveto; simbolička interakcija; stvaralački potencijali

Hrčak ID:

149694

URI

https://hrcak.srce.hr/149694

Datum izdavanja:

10.2.2015.

Posjeta: 936 *